HADISKO-PEDAGOŠKE SMJERNICE U POUČAVANJU DJECE NAMAZU
Sažetak Namaz je stub i osnova islama. Namaz je jedna od osnovnih komponenti islamskog identiteta vjernika. Teško je i …
Vjera je savjet
Vjera je savjet
Budimo zajedno u širenju dobra! Ehlen ve sehlen! Hošgeldin! Dobro nam došli! 🙂
Prva naredba je UČI, ČITAJ – cjeloživotno učenje je imperativ islama – stoga radimo na sebi.
Život na ovome svijetu ima svrhu i smisao – gledajmo da živimo u skladu sa tim – jer povratak Allahu …
Statistički podaci vezani za moj život i djelo
KRATKI OSVRT NA DJELO
“40 PRAVILA LJUBAVI – ROMAN O RUMIJU“ autorice ELIF ŠAFAK
Djelo pod nazivom 40 Pravila ljubavi – roman o Rumiju, sam sasvim slučajno kupio i odlučio da ga pročitam. U romanu od nekih 400 i nešto stranica autorica turskog porijekla sa stanom u Londonu, ispričala je mnoštvo izmišljenih ljudskih priča iz dva vremenska perioda: iz 13. stoljeća i 21. stoljeća. U pričama koje kazuje u prvom licu o 21. stoljeću autorica opisuje Ellu Rubenstain i njenu savremenu i nesretnu porodicu te modernističkog sufiju (?) Aziza. Priče koje tretiraju osobe iz 13. stoljeća su sasvim izvjesno puno bogatije, interesantnije i obimnije. One također u prvom licu tretiraju različite ličnosti: Dželaludina Rumija, Šemsa iz Tebriza, Rumijeve sinove: Alaudina i Sultan Veleda, njegovu posvojenu kćer Kimju, Rumijevu drugu suprugu – bivšu kršćanku Kiru, Pustinjsku ružu – bludnicu, Sulejmana – pijanicu, Hasana – prosijaka, Pustinjskog šakala – ubicu te još nekolicinu.
Cijelo vrijeme romana priče se naizmjenično smjenjuju po matrici prošlost – sadašnjost, sadašnost – prošlost kako bi bila što interesantnija i dinamičnija. I autorica je u tome svakako uspjela.
Bez ikakve želje da se bavim dubljom književnom analizom romana 40 pravila ljubavi – roman o Rumiju, u kojem je autorica ispričala drugi roman pod nazivom „Slatko svetogrđe“ a koji pripisuje izmišljenom liku pod nazivom Aziz Zahar, ipak želim da se osvrnem na teološke aspekte ovog romana te ponudim kratku teološku kritiku na isti.
Bez ikakve sumnje, autorica se poprilično dobro pripremila za pisanje istog izučavajući prije svega sufizam ali i historiju islama, Kur’an, određena vjerska djela. Međutim, ono što iznimno zabrinjava jestu teološke ideje koje se u ovome romanu nude i prezentiraju. Bez ikakve sumnje da je autorica samo površno spoznala i islam i sufizam kao takav, a na osnovu svojih konstrukcija napravila nešto što u suštini odudara i od islama i od (istinskog) sufizma a što se pokušava nametnuti kao ideal i cilj za šire mase.
Sam naziv „Slatko svetogrđe“ nagovještava da se radi o nečemu što je suprotno osnovama vjere i njenog zvaničnog i općeptihvaćenog tumačenja. Kada se iščita roman vidi se da je to „slatko svetogrđe“ ustvari ljubav koja se time pravda bez obzira kakva ona bila: dozvoljena ili zabranjena, homoseksualna ili heteroseksualna… U sklopu romana u romanu, autorica je Šemsu Tebriziju pripisala 40 pravila univerzalne ljubavi, koje su nerijetko kontradiktorne, nelogične i(li) neshvatljive.
Teološke teze koje su zastupljene u djelu a koje su u najmanju ruku problematične su mnogobrojne. Navesti ćemo neke od njih:
Zbog svega navedenog, roman “40 pravila ljubavi“, prema našem mišljenju priča poprilično površnu priču o Elli iz 21. stoljeća a potpuno pogrešno i nakaradno portretira Rumija, njegovu porodicu i prijatelje te njegovo dobu (13. stoljeće) kao i sufizam i islam općenito.
Tako da ovaj roman ne preporučujemo za čitanje –osim naravno ako nemate ništa pametnije da radite od svoga života i vremena koje je potrebno da se isti pročita.
Saznavanju, učenju, razmišljanjima i spoznaji
RAZMIŠLJAJMO – veoma je opasno prihvatati sve zdravo za gotovo. Mozak se mora uključiti kako bi pomogli i sebi i drugima.
SPOZNAJA je cilj čovjekovog života. SPOZAJMO ko smo, zbog čega smo ovdje, kuda idemo, šta nam je činiti?
Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je neki čovjek pitao Poslanika, s.a.v.s.: ”Koji je čovjek najdraži Allahu i koje je djelo najdraže Allahu?”, pa je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: ”Allahu je najdraži onaj čovjek koji najviše koristi ljudima, a najdraže djelo Allahu je unijeti radost u srce vjernika. Da odem sa svojim bratom muslimanom da mu pomognem oko neke njegove potrebe draže mi je nego da mjesec dana boravim u itikafu u mojoj džamiji. Ko se savlada u srdžbi, Allah će mu pokriti sramotu, ko ode sa bratom muslimanom i pomogne mu u nekom njegovom poslu, Allah će ga učiniti postojanim onoga dana kada će se mnoga noga poskliznuti, loš ahlak kvari djela kao što otrov kvari med.” (Sahihul-džami’)
Sažetak Namaz je stub i osnova islama. Namaz je jedna od osnovnih komponenti islamskog identiteta vjernika. Teško je i …