Neka je hvala Allahu Uzvišenom, Stvoritelju svoda nebeskog. Onome koji je stvorio sve što vidimo i sve što ne vidimo. Onome koji je stvorio čovjeka i Koji mu je slao Svoje objave.
Neka je salava i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.
Svjedočimo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. vjerno dostavio Poslanicu koja mu je povjerena i koju i danas možemo da vidimo živom i prisutnom na ovome svijetu.
Jedno od osnovnih islamskih vjerovanja jeste da je Uzvišeni Allah stvorio čovjeka i sve što postoji. Iz ljubavi prema čovjeku, Uzvišeni Allah mu je slao brojne objave kroz dugu ljudsku historiju. Te objave su donosili Allahovi poslanici, koji su tu misiju izvršavali krajnje odgovorno i dosljedno. Posljednja Allahova Objava je bila Kur’an koji je dostavljan cijelom čovječanstvu preko Poslanika, Muhammeda, ﷺ Uzvišeni Allah, dž.š., objavio je Kur’an i obećao je da će ga sačuvati do Sudnjeg dana:
إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ
„Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”[1]
Uzvišeni je rekao i da Poslanik ﷺ, ne govori po hiru svome:
وَمَا يَنْطِقُ عَنِ الْهَوَى إِنْ هُوَ إِلَّا وَحْيٌ يُوحَى
„On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje!“[2]
Hadis je drugi izvor islamskog prava i općenito islama i islamskih znanosti. Kroz historiju, islamski učenjaci su posvetili ogromnu pažnju izučavanju hadisa i svih hadiskih znanosti kako bi se sačuvao, analizirao i ispravno tumačio hadis Allahovog Poslanika, ﷺ ali shvatio i primijenio sami islam.
Hadis spram Kur’ana ima nekoliko vidova međuodnosa:
- Hadis potvrđuje i potkrepljuje Kur’an. Primjeri ovoga je sve ono što se prenosi u vezi obaveznosti namaza, zekata, hadža, zabranjenosti kamate i sl.
- Hadis pojašnjava Kur’an. Primjer ovoga je da se broj rekata u namazu ne spominje u Kur’anu nego u hadisu i sl.
- Hadis propisuje stvari koje nisu propisane u Kur’anu. Primjer ovoga je propisivanje udjela u nasljedstvu za nanu, zabrana jedenja magarećeg mesa, zabrana poligamnog braka sa ženom i njenom tetkom u isto vrijeme i sl.
Ibn Hazm je o važnosti poznavanja hadisa i sunneta lijepo rekao:
„U kojem se to Kur’anu nalazi da (farzi) podne namaza imaju četiri rekata, da akšamski imaju tri rekata; da se ruku obavlja ovako a sedžda onako; i da je opisano šta se uči (u namazu) i kako se selam predaje? I u kojem je to Kur’anu objašnjenje onoga čega se treba kloniti prilikom posta, i objašnjenje kakvoće zekata na zlato i srebro, sitnu stoku i deve i krave? I u kojem su određeni dijelovi koji se uzimaju od zekata, i objašnjenje postupaka hadža od vremena stajanja na Arefatu? I opisu namaza na Muzdelifi, bacanju kamenčića na džemretima, i svojstvima ihrama i njegovih zabrana, načinu odsijecanja ruke kradljivcu; o tome da se dojenjem stvara zabrana stupanja u brak, i opisa onoga što je zabranjeno od jela, i svojstvima kurbana i životinja za klanje, i krivičnih propisa, i načinu razvoda braka, i propisu kupoprodaje, i objašnjenju zabrane kamate, opisu sudstva i tužiteljstva, opisu zakletvi, vakufa, posudbe, sadake i drugih oblasti fikha?! U Kur’anu se nalaze samo općenite naredbe, i kada bi samo njih gledali ne bi znali kako po njima postupati, i u svim tim pitanjima je obaveza vraćanja ka onome što se prenosi od Poslanika ﷺ. Isto je i sa idžma’om. On se odnosi samo na neka lakša pitanja… Zbog toga je nužno vraćanje hadisu. I kada bi neko rekao: „Ne prihvatamo ništa osim onoga što je u Kur’anu, onda bi on bio nevjernik po idžma’u cijelog Ummeta.“
Sve navedeno nam govori o tome koliku važnost hadis ima u islamu i kod muslimana. Prvi muslimani su ovo najbolje shvatili te su uložili ogromne napore u prezervaciji, čuvanju i komentarisanju hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Na krilima ovih napora su nastale brojne vrste hadiskih zbirki koje su uveliko obogatile islamsku civilizaciju i sačuvale duh islama kao takav.
Raduje nas da, nakon jednog velikog vremenskog perioda u kojem nismo imali prevedena hadiska djela na naš jezik, živimo u vremenu kada se sve više prevode klasična islamska djela – a posebno hadiska, koja su nasušno potreba za cjelovito razumjevanje islama i muslimana (i) danas.
Jedno od takvih djela je upravo pred nama a to je djelo „Asar“ od imama Muhammeda Šejbanija – jednog od najpoznatijih hanefijskih učenjaka u historiji ali i najglasovitijeg učenika imama Ebu Hanife. Kako se iz same činjenice autora i naziva djela može razaznati, hadisi odnosno asari/predaje su u ovom djelu raspoređene po fikhskim poglavljima i nerijetko su direktna argumentacija za određena fikhska pitanja/stavove hanefijske pravne škole (ili konkretno imama Ebu Hanife „To je stav imama Ebu Hanife“ – kako sam autor kaže na tako mnogo mjesta) a što daje karakterističan duh i strukturu ovome klasičnom djelu. Njime se također dopunjuje literatura izučavanja i pristupa hadisu u okviru određene pravne škole – u ovom slučaju hanefijske, a što je bilo poprilično zapostavljeno u ne tako davnoj prošlosti izdavaštva islamske literature na bosanskom jeziku.
Djelo je na naš jezik preveo i kratko prokomentarisao naš dragi prijatelj i čestiti pregalac na putu prevođenja i autorskog djela hfz. prof. Jusuf-ef. Džafić.
Iščitavajući ovaj prijevod vidjet ćemo dubinu prevodilačkog zahvata od ovog mladog ali perspektivnog alima, koji je zaista znalački pristupio i ovom djelu.
Na kraju, moleći Allaha Uzvišenog da nagradi svakim hajrom sve one koji pomažu da se sunnet što bolje shvati i primjeni, toplo preporučujemo ovo djelo za štampanje, čitanje i izučavanje.
Prof.dr. Esmir M. Halilović
[1] El-Hidžr, 9.
[2] En-Nedžm, 3,4.